Prva stvar koja me zbilja iznenadila jest upotreba Video Graphic Adaptera (ili jednostavnije VGA grafike). Igra je napravljena još 1989. godine kada je VGA još uvijek bila novina. Naravno, možete izabrati i CGA ili EGA grafiku (ali one nisu tako lijepe). Na raspolaganju su vam i dva podru?ja na tipkovnici koja ?ete koristiti (i nemojte zaboraviti na razmaknicu – korisnu za odlazak s ulice i u razli?ite ku?e), ili se jednostavno poslužite joystickom.
Zvuka baš i nema previše (nažalost). Ali, pretpostavljam da bi to bilo previše za tako malu igru s tako dobrom grafikom.
Kao što ste vjerojatno pogodili, igrate Snoopyja. To je slatki psi? pasmine Beagle ?iji vlasnik je Charlie Brown (svima najdraži gubitnik ili luzer). U potrazi za Linusovom dekicom upoznat ?ete Charlieja i ostalo društvo.
Igra je prili?no jednostavna. Da biste napredovali u igri morate pokupiti neke stvari i odnijeti ih pravoj osobi. Nema pravih klju?eva po kojima biste znali što trebate kome odnijeti, ali to i nije tako teško doku?iti. Treba vam tek malo strpljenja i bit ?e vam jasno. I kad kažem strpljenje, doista to i mislim. Kretat ?ete se vrlo sporo.
I tako, s obzirom na vrijeme nastanka, grafika igre je iznadprosje?na, radi se o avanturi tre?ega lica (što je tako?er prili?no dobro), ali zbog manjka klju?eva o tome što vam je ?initi i zbog sporosti kretanja (što može iritirati), da pritom i ne spominjem grozan zavijaju?i zvuk kad Snoopy ska?e – mogu vam re?i – da ne zaslužuje ve?u ocjenu.